SLOBODNE VEZE: SUVREMENE UMJETNIČKE PRAKSE NA MEĐUNARODNOJ SCENI DANAS
niz je prezentacija i predavanja, koji najširoj javnosti nastoji približiti relevantnu umjetničku produkciju, odnosno umjetnike koji su obilježili ili još uvijek određuju kretanja u području suvremene umjetnosti. Balansirajući između dvaju pristupa, predstavljanjem umjetnika koji gotovo čine umjetnički star sistem i onih koji su protagonisti tzv “emerging art-a”, tj.umjetnosti koja upravo nastaje, a čiji rad privlači pozornost profesionalnih i širih krugova, pokušat ćemo kritički iscrtati konture jedne od mogućih mapa kretanja aktualne umjetnosti. niz je prezentacija i predavanja, koji najširoj javnosti nastoji približiti relevantnu umjetničku produkciju, odnosno umjetnike koji su obilježili ili još uvijek određuju kretanja u području suvremene umjetnosti. kustosice: Ivana Meštrov i Nataša Bodrožić, MM centar, Kultura Promjene SC. Slobodne veze je obavezan dio kolegija NUP 1, 2 i 3.
1. Coco Fusco : I LIKE GIRLS IN UNIFORMS (film Wagnera Moralesa)
2. SYLVIE FLEURY: YES TO ALL***
3. BRUCE NAUMAN: MAKE ME THINK
4. PRIVATNA MITOLOGIJA MATHEW BARNEYA
5. THOMAS HIRSCHHORN, KUNSTKIOSK
6. FRANCIS ALYS: WHEN FAITH MOVES THE MOUNTAINS
7. SANTIAGO SIERRA : ART SAFARI BENA LEWISA
8. JEREMY DELLER : BITKA KOD ORGREAVEA
9. URSULA BIEMANN: PERFORMING THE BORDER
10. THOMAS HIRSCHHORN: MUSEE PRECAIRE ALBINET
11. DOUGLAS GORDON/PHILIPPE PARRENO
12. RELACIJSKI MODELI: SOPHIE CALLE+MAURIZIO CATTELAN
Slobodne veze XIII, MM centar, Savska 25 21.02.2008. u 20.00
Coco Fusco : I LIKE GIRLS IN UNIFORMS (film Wagnera Moralesa)
Trinaesto izdanje «Slobodnih veza» u MM centru zagrebačkog SC-a, u četvrtak, 21.02. u 20.00 sati predstavlja američku interdisciplinarnu umjetnicu Coco Fusco (New York, 1963.). Radi se o jednoj od najznačajnijih i najutjecajnijih performance i videoumjetnica koja se bavi pitanjima globalizacije, interkulturalne teorije i prakse. Njezin rad je trajno promišljanje o položaju (ženskog) tijela u okružju globalizacije i visoke tehnologije.
Coco Fusco, kćer Kubanke i Talijana, od najranijeg je djetinjstva spoznala sudar kultura, a to je ujedno i osnovica njezinog djelovanja u polju umjetnosti i znanosti. Esejistica, kustosica, umjetnica i profesorica na Odsjeku za vizualne umjetnosti na sveučilištu Columbija, još od 1988. godine Fusco proizvodi intervencije koje kombiniraju elektronske medije i performans u svrhu promišljanja pitanja poput kulturnog šoka, banalizacije političkog nasilja u kulturi s dominantnim sistemom nadgledanja, korištenja elektronskog nadgledanja protiv afro-američkih intelektualaca 1960-tih i 1970-tih.
U ovom dokumentarcu, brazilski redatelj Wagner Morales posuđuje elemente iz radova Coco Fusco, stapajući ih s fragmentima njezinog svakodnevnog života pokušavajući prodrijeti u kompleksnu zbilju i osobnost cijenjene američke umjetnice.
Slobodne veze XII, MM centar, Savska 25, 14.02.2008. u 20.00
Road movie koji prati 4 izložbe, film Coraly Suard
Dvanaesto izdanje «Slobodnih veza» u MM centru zagrebackog SC-a, u cetvrtak, 14.02. u 20.00 sati predstavlja dokumentarac redateljice Coraly Suard, «Road movie koji prati cetiri izlozbe» kontroverzne švicarske umjetnice Sylvie Fleury.
Sylvie Fleury (Ženeva, 1961.), stupa na art scenu krajem 1980-ih/pocetkom 1990-ih svojim Shopping vrecicama, s logoima poznatih modnih kreatora koje su lezale na podu galerije ostavljene kao poslije velikog shoppinga. Njezine instalacije obuhvacaju luksuzne americke sportske automobile, kozmeticke proizvode, cipele ili dijelove odjece. Ovi elementi cesto su medusobno povezani, potcrtavajuci time proces estetizacije i igre, fascinacije.
Art kritičar Eric Troncy opisuje je kao umjetnicu koja «realizira svoje radove pomocu kreditne kartice», a zapravo nikada nije razrijeseno pitanje da li je njezin rad kritika (konzumerizma) ili njegova afirmacija. Jedna od njezinih vaznijih samostalnih izlozbi, u Parizu, nosila je ime «Yes to all/Da svemu!» u kojemu su sadrzani svi paradoksi koji se inace vezuju uz Fleury. «Prakticiram jogu, ali me to ne prijeci da hodam u visokim potpeticama», rijeci su same umjetnice.
Ako se krene analizirati Fleury iz feminističkog diskursa, takvo nastojanje suočit ce se s nizom ograničenja. Fleury se predstavlja kao «predmet» zelje, u isto vrijeme kroz svoj rad komunicirajuci emancipatorsku energiju, uzimajuci shopping i sminku kao akt zadovoljstva, ponovno zahtijevajuci svoje pravo na konzumiranje i hedonizam, prema principima «neo-feminizma».
Film Coraly Suard prvi ce se puta prikazati u Hrvatskoj, ali i sire. Kontroverzna umjetnica, Sylvie Fleury, nikada nije sasvim blagoslovila rezultat suradnje s francuskom redateljicom koja ju je pratila po svijetu, snimajuci je za vrijeme njezine cetiri velike izlozbe, u maniri road filma.
Slobodne veze XI, MM centar, Savska 25, 31.01. 2008. u 20.00 h
BRUCE NAUMAN: MAKE ME THINK
film Heinza Petera Schwerfela
Jedanaesto izdanje «Slobodnih veza» u MM centru zagrebačkog SC-a, u četvrtak, 31.01. u 20.00 sati predstavlja dokumentarni film koji prati rad Brucea Naumana (Fort Wayne, 1941.), jednog od najutjecajnijih umjetnika u posljednjih četrdeset godina.
Bruce Nauman smatra se jednim od začetnika videoumjetnosti, a bio je i jedan od prvih umjetnika koji je počeo raditi s neonom. U početku je koncentriran na crtež i gipsane skulpture te rad s 16- milimetarskom kamerom kojom je snimao svoje minimalističke performanse.
Nauman je bio jedan od onih koji su definirali način na koji su umjetnici, za razliku od školovanih film-makera, koristili filmsku i video kameru. Njegovi rani radovi fokusirani isključivo na njega samoga i njegovo ponašanje u atelieru, znatno su utjecali na kasnije generacije videoumjetnika i na ideju da videoumjetnost ima prvenstveno dvije karakteristike: da je definirana u polju «intimnosti» i da se odvija «u realnom vremenu» (real time). Iako naizgled operira u svojevrsnom vokabularu trivijalnosti, Naumanov rad, u bilo kojem mediju da je izveden, odlikuje se jedinstvenom spekulativnošću i etičkim i političkim promišljanjem umjetnosti izvan polja estetskoga.
Film «Make me think» njemačkog likovnog kritičara i redatelja H.F.Schwerfela sniman u New Yorku, Hamburgu, Zurichu, Stockholmu i Parizu, gledatelja suptilno vodi kroz univerzum Brucea Naumana, od njegovih lakonskih serija crteža i fotografija do agresivnih video instalacija poput «Clown Torture», «Anthro/Socio» ili «Violent Incident». Daleko od klasičnog dokumentarca, ovaj film propituje i samu formu dokumentarnog filma, nudeći gledatelju da sam otkrije put do Naumana, kroz svjedočenja Joana Simona, Roberta Storra i Josepha Kosutha.
Bruce Nauman već godinama živi u osami svoga ranča u New Mexicu.
Slobodne veze X, MM centar, Savska 25, 13.12. 2007. 21.00 sat
PRIVATNA MITOLOGIJA MATHEW BARNEYA
film “The Order”uz uvod mr.sc. Leonide Kovač
Američki umjetnik Matthew Barney (San Francisco, 1967) i njegov imaginarij utjelovljen u ciklusu CREMASTER (1994- 2002), vjerojatno je najglorificiraniji, najosporavaniji, najkontroverzniji umjetnik svoje generacije, ali i šire. U svojim ranim radovima, Barney se podvrgavao iskušenjima tjelesne izdržljivosti poput veranja po zidovima i plafonu galerije bez odjeće (Blind Perineum 1991.), bavio se pitanjima rodnog identiteta i atletike, što će i kasnije ostati u središtu njegovog umjetničkog promišljanja. Od 1994. godine, Barney se u potpunosti posvećuje CREMASTERU, seriji od pet dijelova. Svaki od njih sastoji se od filma, predmeta i knjige s originalnim filmskim stillovima te specifičnim simboličkim okružjem koje definira njihovu atmosferu, formalni izgled i sadržaj. Filmovi imaju narativnu strukturu, mada s malo dijaloga, u kojoj je sam Barney glavni protagonist s pripadajućom pratnjom rodno ambivalentnih vila, plesačica u janjećoj odjeći i drugim bizarnim likovima. Cjelokupno djelo nazvano je po mišiću cremaster, koji ima funkciju podizanja i spuštanja testisa pri senzaciji straha ili hladnoće, a ujedno je odgovoran za razvoj spolnih organa u fetusnoj fazi. Kao takav, može se iščitavati kao proširena alegorija o procesu seksualne diferencijacije. Međutim, ovakvo čitanje zasjenjeno je akumulacijom drugih referencija u svakom od dijelova, čije porijeklo dolazi iz lokalne kulture, nedavne pop-historije ili Barneyeve osobne povijesti kako bi se stvorio višeslojni mitološki narativ sa svojim vlastitim herojima, simbolima i ritualima.
U sklopu «Kiborgezije», 13.12. 2007. u 21.00 sat, u MM centru zagrebačkog SC-a, prikazujemo film «The Order» (dio Cremastera 3) te dokumentarac Bena Lewisa u kojemu BBC-ov novinar, inače povjesničar umjetnosti, pokušava razriješiti misteriju koja neprestano prati Matthewa Barneya i njegove opskurne radove. Uvodno predavanje održat će mr.sc.Leonida Kovač, viša kustosica Muzeja suvremene umjetnosti.
Slobodne veze IX, MM centar, Savska 25
THOMAS HIRSCHHORN, KUNSTKIOSK
film Coraly Suard
(projekcija filma i diskusija u prisustvu autorice)
Osmo izdanje ‘Slobodnih veza’ u MM centru zagrebačkog SC-a, 06.11. u 20 sati, predstavlja francusku umjetnicu i redateljicu Coraly Suard i njezinu udrugu ARTFILMS. Cilj udruge je promoviranje suvremene umjetnosti putem audiovizualne podrške stvarajući kolekciju reprezentativnih filmova koji se bave suvremenom umjetničkim stvaranjem. Cilj joj je omogućiti susret između umjetnika i šire publike.
„ Naš umjetnički angažman sastoji se od uključivanja u proces približavanja umjetnosti publici pri čemu se medij koristi kao operativno umjetničko polje. Manje nas zanima predstaviti umjetnika u njegovom atelieru, kao ograničenom prostoru bez vanjskih utjecaja. Radije izabiremo prikazati umjetnika u aktivnoj stvarnosti.“
Coraly Suard govorit će o važnosti dokumentiranja umjetničkog procesa pri čemu i sam dokument postaje relevantan umjetnički materijal. U sklopu prezentacije, bit će prikazan film KUNSTKIOSK koji se bavi projektom švicarskog umjetnika Thomasa Hirschhorna čiji je recentniji rad Privremeni muzej Albinet već prikazan kod nas.
Thomas Hirschhorn je između 1999. i 2002. godine postavio i razvijao svoju instalaciju Kunstkioska na Univerzitetu za znanstvena istraživanja u Zurichu. Film prati grupu zaposlenika na Institutu Irchel, centru za neurobiološka istraživanja, suočenih sa suvremenim umjetničkim djelom, odnosno s osam kioska posvećenih velikim umjetnicima i piscima, koji su postavljani sukcesivno, jedan za drugim, u navedenom razdoblju. Kunstkiosk propituje mogućnost uspostavljanja i održavanja veze na relaciji umjetnički rad- publika, koju u ovom slučaju predstavljaju znanstvenici, neurobiolozi, i slučajni prolaznici.
Coraly Suard živi i radi u Parizu. Pohađala je Akademiju likovnih umjetnosti, a od 1990. studirala videoumjetnost na Visokoj školi kinematografije (ESEC). Osnovala je ARTFILMS 1999. godine.
Slobodne veze VIII, MM centar, Savska 25, 13.12. 2007. 21.00 sat
SANTIAGO SIERRA : ART SAFARI BENA LEWISA
dokumentarac (ARTE, 2004)
dokumentacija kolektivne umjetničke akcije, 2002.
U prvom dijelu predstavit ćemo Santiaga Sierru, španjolskog umjetnika koji slovi za jednog od najradikalnijih živućih umjetnika. Njegova umjetnička strategija obuhvaća translatiranje eksploatacijskih odnosa unutar globalne ekonomije u prostor galerije – bilo da plaća narko-ovisnike drogom po njihovom izboru kako bi im istetovirao crtu preko leđa, bilo da unajmljuje imigrante afričkog porijekla da kopaju ogromnu land art skulpturu u Španjolskoj ili da puni blatom muzej u Njemačkoj. Sierra je mišljenja da je svijet umjetnosti korumpiran kao i sam svijet kapitalizma u kojemu opstaje.
U filmu ARTE produkcije, Ben Lewis slijedi Sierru od Hanovera do Dubaija kako bi pokušao saznati kako umjetnik uspijeva proći nekažnjeno nakon tako kontroverznih umjetničkih akcija koje poduzima. Da li je to zbog njegova rigoroznog minimalizma, popularnosti anti-kapitalističkih stavova kod kustosa ili se radi o nečemu sasvim drugom? Ovaj film naglašavnog autora Bena Lewisa predstavlja letimični uvid u rad samog Sierre, ali i ironizira čitav art sustav kretivnog se graničnimnim linijama između humora i groteske.
FRANCIS ALYS: WHEN FAITH MOVES THE MOUNTAINS
2002. godine grupa od oko petstotinjak volontera formirala je liniju na vrhu jedne masivne pješčane dune u nenaseljenom dijelu predgrađa peruanskog glavnog grada Lime. Ta je aktivna ljudska snaga tijekom par sati pomicala pijesak s njegove originalne lokacije, pokušavajući pomaknuti samu dunu. Akcija, koja može zvučati sizifovskom, zapravo je umjetnički projekt Francisa Alÿsa, flaneura (nomada) suvremenog umjetničkog svijeta; belgijskog umjetnika, koji već godinama živi i radi u Mexico City-iju. Vjera koja pomiče planine nije dokumentacija tipičnog land art projekta, još manje je riječ o tradicionalnoj skulpturi, riječ je o procesu, koji se duboko upisao u kolektivnu memoriju samog grada Lime postavši tamošnji urbani mit, ali i o preispitivanjima granica umjetnosti, tržišta i prostitucije rada te pitanje vjere.
>>>Slobodne veze VII, MM centar, Savska 25, 24.05.(četvrtak) u 20.00 sati
JEREMY DELLER : BITKA KOD ORGREAVEA
dokumentarni film, 62’37.
Rad Jeremy Dellera, inscenacija je povijesnog događaja iz 1984., točnije 17. lipnja 1984. kada je došlo do kulminacije sukoba između rudara i policije, posljedica jednogodišnjeg štrajka Nacionalnog sindikata rudara u Engleskoj. Radilo se o događaju koji je uzdrmao čitavu Englesku.
U Bitci kod Orgreave se dramatični originalni stillovi sukoba iz 1984. izmjenjuju s novonastalim materijalom. Radi se o novoj kontekstualizaciji i kolektivnom utjelovljenju jednog povijesnog događaja koje otvara pitanje višestrukosti pogleda, kolektivne memorije i propitkuje čin medijskog bilježenja, te aktivira suvremenost i kulturalni značaj tog događaja.
Bitka kod Orgreave dio je umjetničke strategije Jeremy Dellera(1966), engleskog umjetnika, koji se vrlo često bavi pitanjima repeticije prošlosti (kolektivnog značaja, ali i one individualne), što nerijetko uključuje kolektivne angažmane statista i entuzijasta, te veliku produkciju. Takav praktični odnos ka baštini (jedanput je niti jedanput) prilično je svojstven engleskoj kulturi gdje postoje festivali povijesnih inscenacija, te je rad sam po sebi vrlo zanimljiv kulturalni prenositelj. Deller je nedavno pokrenuo i Folk Arhiv, projekt koji istražuje stanje suvremene folk(narodne) umjetnosti u Velikoj Britaniji.
Bitka je snimana pod režijskom palicom Mike Figgisa (Leaving Las Vegas), za Artangel Media i Channel 4 (televizijsku distribuciju), te je prošla put mnogih izložbenih mjesta diljem Europe i svijeta.
Slobodne veze VI, MM centar, Savska 25, četvrtak, 15.05.2007. 20 sati
URSULA BIEMANN: PERFORMING THE BORDER
video esej, 1999.,45′ Ursula Biemann & Angela Sanders, Europlex, video, 2003., 20′
Kroz pamfletarni angažman, hranjen američkim aktivističkim videom osamdesetih i europskom školom filmskog esejizma, švicarska teoretičarka i vizualna umjetnica Ursula Biemann kritički artikulira rodne konstrukcije i migracijske regulacije u primjerima svakodnevnice post-urbanih zona južnoeuropske granice ka Africi (Europlex) i meksičke grancie ka sjevernoj Americi. (Izvođenje granice).
Ursula Biemann (1955), vizualna umjetnica, teoretičarka i profesorica na Akademijama u Ženevi i Zurichu s prebivalištem u Zurichu autorica je velikog broja aktivističkih video radova kao što su Performing the Border (1999), Dosjei Crno more (2003-2005), ali i knjiga Been there and back to nowhere: Gender in Transnational Spaces i Geography and the Politics of Mobility.
Biemann gradi strategije otpora, kako onog vizualnog, koji promišlja strategije prikazivanja i onog što prikazujemo, tako onog vezanog uz geografske određenosti. Biemann u svojim radovima prikazuje translokalne egzistencije, te svjedoči o politikama mobiliteta i ograničenja u tehnološkom, pravnom i ideološkom smislu, ali i o formama otpora, nadilaženja tih istih.
>>>Slobodne veze V, MM centar, Savska 25, 29.03.2007. 19.30 sati
THOMAS HIRSCHHORN: MUSEE PRECAIRE ALBINET
«Je ne fais pas de l’art politique, je fais de l’art politiquement.»
(Ja ne stvaram političku umjetnost, ja stvaram umjetnost politički»)
PRIVREMENI MUZEJ ALBINET
U okviru 11. smotre sveučilišta u Zagrebu, u suradnji s Akademijom likovne umjetnosti, „Slobodne veze“ još jednom predstavljaju dokumentarni film „Mirni dani u Muzeju Albinet“ koji prati projekt umjetnika Thomasa Hirschhorna.
Thomas Hirschhorn, porijeklom Švicarac, već dugo vremena živi i radi u Francuskoj. Prisutan je na svim najvažnijim umjetničkim smotrama: od venecijanskog bijenala do pariškog Palais de Tokyo, od Berlina do New Yorka. Hirschhorn (g)radi svoje začudne projekte, skulpture, građevine, od ne-trajnih materijala, uz uključenje lokalne zajednice, stvarajući međuprostor između realnosti i utopije.
Njegov rad iz 2004. godine imena «Privremeni muzej Albinet» bit će još jednom predstavljen u Zagrebu, u MM centru u četvrtak, 29.03. 2007. u 19.30 sati projekcijom dokumentarnog filma koji prati tijek ovog jedinstvenog umjetničkog projekta.
Musee Precaire Albinet je privremeni muzej koji je podignut u jednom pariškom predgrađu (Aubervilliers) poznatom po izrazito raznolikom stanovništvu, uglavnom afričkim doseljenicima. Problem njihove integracije je konstantno prisutan, a kulminaciju je doživio u studenom 2005. godine, kada je i ovo predgrađe bilo poprište žestokih sukoba između stanovnika «citea» i policije.
Po Hirschhornovoj ideji, a uz podršku «Centra Georges Pompidou» te «Les Laboratoires d’Aubervilliers», lokalna omladina je vlastitim snagama podigla muzej od drva, selotejpa i drugih ne-trajnih materijala, da bi se potom u njemu izlagala originalna djela posuđena iz fundusa Beaubourga (Duchamp, Malevitch, Dali, Beuys, Mondrian, Kandinsky, Leger, Warhol, Le Cobusier), osam tjedana. Svaki tjedan posvećen je jednom od ovih umjetnika, a uz službeno otvorenje organizirane su radionice, rasprave, konferencije, zajedničke večere, druženja itd.
Umjetnik će reći da je «ovaj projekt zasnovan na ljubavi prema umjetnosti i želji da se ona učini dostupnom ljudima koji, iz poglavito socijalnih, ekonomskih ili kulturalnih razloga, nemaju pristup umjetnosti.» Također, treba istaknuti još jednu važnu odrednicu Hirschhornova projekta. Naime, on se udaljava od tradicionalne predodžbe «demokratizacije kulture» (barem onako kako je shvaćena u Francuskoj). Ovdje se ne želi privući što veći broj ljudi u muzej na temelju ideje da umjetnost može konstituirati i osnažiti društvene veze. Želi se postići da umjetnost egzistira izvan prostora koji su za nju tradicionalno rezervirani djelujući lokal(izira)no, u ovom slučaju-u pariškom predgrađu, u «problematičnom» kvartu. Uz osobno uvjerenje (umjetnika) da ukoliko umjetnost i ne može promijeniti život, ipak ima sposobnost da taj život «skrene» nudeći mogućnost da udalji svijet koji ga okružuje. Bilo bi uzaludno nijekati utopiju jednog ovakvog projekta, ali je isto tako nedopustivo misliti da utopija danas nema više svoju vrijednost ili da je izgubila smisao, mada je stjerana u kut vrijednostima koje nameće sveprisutna «komercijalna kultura».
Film Coralie Suard «Mirni dani u Muzeju Albinet» jest i priča za sebe. Osim što vjerno prati događaje vezane uz realizaciju projekta T.Hirschhorna, daje nam aktualnu sliku Francuske danas. U dosegu pariškog metroa, na rubu grada, veliki broj ljudi, uglavnom emigranata, vodi život sasvim drugačiji od svega onoga što uključuje «uobičajena predodžba» Pariza. Film je uvod u svojevrsnu sociološku studiju o životu pariškog predgrađa.
>>>Slobodne veze IV, MM centar, Savska 25, četvrtak, 22.03.2007. 19.30 sati
DOUGLAS GORDON/PHILIPPE PARRENO
ZIDANE – PORTRET ZA 21. STOLJEĆA
Treće izdanje «Slobodnih veza» u MM centru zagrebačkog SC-a, 22.03. u 19.30 sati, predstavlja dvojicu video umjetnika koji su udružili snage kako bi napravili jedan od najatraktivnijih filmova o nogometu i oko nogometa, stavljajući fokus na ikonu našeg vremena, Zinedinea Zidanea.
Škotski umjetnik, Douglas Gordon (Glasgow, 1966), u posljednjih desetak godina bavi se egzistencijalnim temama krivnje i straha, ljubavi i smrti, te pitanjima sjećanja i konceptualizacijom pogleda. Istražujući odmake u percepciji i naš psihološki odnos prema pokretnoj slici, što je ponajviše prisutno u njegovim filmskim instalacijama (Feature Film, 24 Hour Psycho) i fotografijama (Divided Self I,II), pretvara ta ultimativna pitanja u jezgrovite iskaze i iznenađujuće geste.
Philippe Parreno (Oran, 1964), francuski je umjetnik alžirskog podrijetla čiji je osnovni interes usmjeren na propitivanje prirode same slike i vidova te načina reprezentacije. Njegov umjetnički postupak sastoji se u preispitivanju narativnih procedura te nerijetko svoje višestruke instalacije uklapa u cjelovite i vrlo originalne tematske prezentacijske formate (kao npr izložba Alien Seasons,.u Muzeju moderne umjetnosti grada Pariza, 2002).
Rezultat partnerstva Gordon-Parreno devedesetominutni je film, sniman u realnom vremenu, u kojemu sedamnaest kamera prati jednog jedinog igrača na nogometnom terenu, Zinedinea Zidana, tijekom utakmice između Real Madrida i Villareala, 23. travnja 2005. Uz glazbenu podlogu škotske grupe Mogwai i glasa samog Zidanea koji u «offu» istovremeno evocira sjećanja sa svojih utakmica, film predstavlja začudnu studiju pojedinca, sportaša, ikone, pop-figure, heroja dvadeset i prvog stoljeća.
>>>Slobodne veze III, MM centar, Savska 25, četvrtak, 08.03.2007. 19.30 sati
RELACIJSKI MODELI: SOPHIE CALLE+MAURIZIO CATTELAN
Drugo izdanje «Slobodnih veza» u MM centru zagrebačkog SC-a, 08.03. u 19.30 sati, predstavlja dvoje umjetnika čiji se radovi nalaze u svim relevantnim svjetskim kolekcijama suvremene umjetnosti, ali ujedno imaju status svojevrsne «zločeste djece art scene». Iako na njoj prisutni već godinama, Maurizio Cattelan i Sophie Calle ne prestaju provocirati, bilo podrivajući cjelokupni art sistem čiji su neizostavni dio, bilo pomičući relacijske modele, dopuštajući si ponekad i brutalnu invaziju u prostor tuđe intime, te ukazujući na apsurd istoimenih modela i prikaza.
Talijanski umjetnik Maurizio Cattelan (1960, Padova) upravo kroz umjetnost nastoji uzdrmati pravila na kojima leži sigurnost same realnosti, dekonstruirati društvenu i tržišnu fascinaciju slikovnim. Papa koji leži na podu jer ga je pogodio meteor (La nona ora), Hitler-adolescent u molitvi (Him), vjeverica koja je upravo počinila samoubojstvo (Bidibidobidiboo) neki su od Cattelanovih likova i prikaza, karikaturalni i tragični u isto vrijeme, fascinantni u svojoj okrutnosti. Krađom opće poznatih lica dvadesetog stoljeća, on ukazuje na polisemičnost slike, ali i šokira svojim post-pop vizualnim otklonima i promjenama statusa.
Francuskinja Sophie Calle (1953, Pariz) zadnjih dvadeset godina i više zakupljena je zamućivanjem granica između privatnog i javnog u svakodnevnom životu te deregulacijama pojma bliskosti. Služeći se uglavnom fotografijom i tekstom kao svojim medijima i nepoznatim ljudima koju uvučeni u njezina pravila igre funkcioniraju više kao statisti, nego subjekti, Calle pristupa svome radu pomalo poput detektiva. Ona propituje modalitete društvenih odnosa, igrajući se iskustvom promatranja i bivajući objektom promatranja, miješajući fikciju i realnost, pomičući granice onoga što se često smatra privatnošću, ali i indirektno razotkrivajući svojevrsnu društvenu fascinaciju tuđom intimom.
Portreti umjetnika, ovoga puta, bit će predstavljeni dokumentarnim filmom, autora Bena Lewisa, u produkciji ARTE televizije (2004-2006). Uvod i kratko predavanje će održati povjesničarka umjetnosti Ivana Meštrov.