{"id":119,"date":"2009-05-12T09:52:05","date_gmt":"2009-05-12T07:52:05","guid":{"rendered":"http:\/\/blog.alu.hr\/?page_id=119"},"modified":"2019-11-18T00:54:51","modified_gmt":"2019-11-17T22:54:51","slug":"slobodne-veze","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/blog.alu.hr\/?page_id=119","title":{"rendered":"slobodne veze"},"content":{"rendered":"

SLOBODNE VEZE: SUVREMENE UMJETNI\u010cKE PRAKSE NA ME\u0110UNARODNOJ SCENI DANAS<\/strong><\/p>\n

niz je prezentacija i predavanja, koji naj\u0161iroj javnosti nastoji pribli\u017eiti relevantnu umjetni\u010dku produkciju, odnosno umjetnike koji su obilje\u017eili ili jo\u0161 uvijek odre\u0111uju kretanja u podru\u010dju suvremene umjetnosti. Balansiraju\u0107i izme\u0111u dvaju pristupa, predstavljanjem umjetnika koji gotovo \u010dine umjetni\u010dki star sistem i onih koji su protagonisti tzv \u201cemerging art-a\u201d, tj.umjetnosti koja upravo nastaje, a \u010diji rad privla\u010di pozornost profesionalnih i \u0161irih krugova, poku\u0161at \u0107emo kriti\u010dki iscrtati konture jedne od mogu\u0107ih mapa kretanja aktualne umjetnosti. niz je prezentacija i predavanja, koji naj\u0161iroj javnosti nastoji pribli\u017eiti relevantnu umjetni\u010dku produkciju, odnosno umjetnike koji su obilje\u017eili ili jo\u0161 uvijek odre\u0111uju kretanja u podru\u010dju suvremene umjetnosti. kustosice: Ivana Me\u0161trov i Nata\u0161a Bodro\u017ei\u0107, MM centar, Kultura Promjene SC. Slobodne veze je obavezan dio kolegija NUP 1, 2 i 3.<\/p>\n

1. Coco Fusco : I LIKE GIRLS IN UNIFORMS (film Wagnera Moralesa)<\/a>
\n2. SYLVIE FLEURY: YES TO ALL***<\/a>
\n3. BRUCE NAUMAN: MAKE ME THINK<\/a>
\n4. PRIVATNA MITOLOGIJA MATHEW BARNEYA<\/a>
\n5. THOMAS HIRSCHHORN, KUNSTKIOSK<\/a>
\n6. FRANCIS ALYS: WHEN FAITH MOVES THE MOUNTAINS<\/a>
\n7. SANTIAGO SIERRA : ART SAFARI BENA LEWISA<\/a>
\n8. JEREMY DELLER : BITKA KOD ORGREAVEA<\/a>
\n9. URSULA BIEMANN: PERFORMING THE BORDER<\/a>
\n10. THOMAS HIRSCHHORN: MUSEE PRECAIRE ALBINET<\/a>
\n11. DOUGLAS GORDON\/PHILIPPE PARRENO<\/a>
\n12. RELACIJSKI MODELI: SOPHIE CALLE+MAURIZIO CATTELAN<\/a><\/p>\n

Slobodne veze XIII, MM centar, Savska 25 21.02.2008. u 20.00<\/p>\n

<\/a>Coco Fusco : I LIKE GIRLS IN UNIFORMS (film Wagnera Moralesa)<\/strong><\/p>\n

\"coco\"<\/a>Trinaesto izdanje \u00abSlobodnih veza\u00bb u MM centru zagreba\u010dkog SC-a, u \u010detvrtak, 21.02. u 20.00 sati predstavlja ameri\u010dku interdisciplinarnu umjetnicu Coco Fusco (New York, 1963.). Radi se o jednoj od najzna\u010dajnijih i najutjecajnijih performance i videoumjetnica koja se bavi pitanjima globalizacije, interkulturalne teorije i prakse. Njezin rad je trajno promi\u0161ljanje o polo\u017eaju (\u017eenskog) tijela u okru\u017eju globalizacije i visoke tehnologije.<\/p>\n

Coco Fusco, k\u0107er Kubanke i Talijana, od najranijeg je djetinjstva spoznala sudar kultura, a to je ujedno i osnovica njezinog djelovanja u polju umjetnosti i znanosti. Esejistica, kustosica, umjetnica i profesorica na Odsjeku za vizualne umjetnosti na sveu\u010dili\u0161tu Columbija, jo\u0161 od 1988. godine Fusco proizvodi intervencije koje kombiniraju elektronske medije i performans u svrhu promi\u0161ljanja pitanja poput kulturnog \u0161oka, banalizacije politi\u010dkog nasilja u kulturi s dominantnim sistemom nadgledanja, kori\u0161tenja elektronskog nadgledanja protiv afro-ameri\u010dkih intelektualaca 1960-tih i 1970-tih.
\n\"coco\"<\/a>
\nU ovom dokumentarcu, brazilski redatelj Wagner Morales posu\u0111uje elemente iz radova Coco Fusco, stapaju\u0107i ih s fragmentima njezinog svakodnevnog \u017eivota poku\u0161avaju\u0107i prodrijeti u kompleksnu zbilju i osobnost cijenjene ameri\u010dke umjetnice.<\/p>\n

Slobodne veze XII, MM centar, Savska 25, 14.02.2008. u 20.00<\/p>\n

<\/a>SYLVIE FLEURY: YES TO ALL***<\/strong><\/p>\n

Road movie koji prati 4 izlo\u017ebe, film Coraly Suard<\/p>\n

\"fleury\"<\/a><\/p>\n

Dvanaesto izdanje \u00abSlobodnih veza\u00bb u MM centru zagrebackog SC-a, u cetvrtak, 14.02. u 20.00 sati predstavlja dokumentarac redateljice Coraly Suard, \u00abRoad movie koji prati cetiri izlozbe\u00bb kontroverzne \u0161vicarske umjetnice Sylvie Fleury.<\/p>\n

Sylvie Fleury (\u017deneva, 1961.), stupa na art scenu krajem 1980-ih\/pocetkom 1990-ih svojim Shopping vrecicama, s logoima poznatih modnih kreatora koje su lezale na podu galerije ostavljene kao poslije velikog shoppinga. Njezine instalacije obuhvacaju luksuzne americke sportske automobile, kozmeticke proizvode, cipele ili dijelove odjece. Ovi elementi cesto su medusobno povezani, potcrtavajuci time proces estetizacije i igre, fascinacije.<\/p>\n

Art kriti\u010dar Eric Troncy opisuje je kao umjetnicu koja \u00abrealizira svoje radove pomocu kreditne kartice\u00bb, a zapravo nikada nije razrijeseno pitanje da li je njezin rad kritika (konzumerizma) ili njegova afirmacija. Jedna od njezinih vaznijih samostalnih izlozbi, u Parizu, nosila je ime \u00abYes to all\/Da svemu!\u00bb u kojemu su sadrzani svi paradoksi koji se inace vezuju uz Fleury. \u00abPrakticiram jogu, ali me to ne prijeci da hodam u visokim potpeticama\u00bb, rijeci su same umjetnice.\"fleury2\"<\/a><\/p>\n

Ako se krene analizirati Fleury iz feministi\u010dkog diskursa, takvo nastojanje suo\u010dit ce se s nizom ograni\u010denja. Fleury se predstavlja kao \u00abpredmet\u00bb zelje, u isto vrijeme kroz svoj rad komunicirajuci emancipatorsku energiju, uzimajuci shopping i sminku kao akt zadovoljstva, ponovno zahtijevajuci svoje pravo na konzumiranje i hedonizam, prema principima \u00abneo-feminizma\u00bb.<\/p>\n

Film Coraly Suard prvi ce se puta prikazati u Hrvatskoj, ali i sire. Kontroverzna umjetnica, Sylvie Fleury, nikada nije sasvim blagoslovila rezultat suradnje s francuskom redateljicom koja ju je pratila po svijetu, snimajuci je za vrijeme njezine cetiri velike izlozbe, u maniri road filma.<\/p>\n

Slobodne veze XI, MM centar, Savska 25, 31.01. 2008. u 20.00 h<\/p>\n

<\/a>BRUCE NAUMAN: MAKE ME THINK<\/strong>
\nfilm Heinza Petera Schwerfela<\/p>\n

Jedanaesto izdanje \u00abSlobodnih veza\u00bb u MM centru zagreba\u010dkog SC-a, u \u010detvrtak, 31.01. u 20.00 sati predstavlja dokumentarni film koji prati rad Brucea Naumana (Fort Wayne, 1941.), jednog od najutjecajnijih umjetnika u posljednjih \u010detrdeset godina.<\/p>\n

\"nauman\"<\/a>
\nBruce Nauman smatra se jednim od za\u010detnika videoumjetnosti, a bio je i jedan od prvih umjetnika koji je po\u010deo raditi s neonom. U po\u010detku je koncentriran na crte\u017e i gipsane skulpture te rad s 16- milimetarskom kamerom kojom je snimao svoje minimalisti\u010dke performanse.<\/p>\n

Nauman je bio jedan od onih koji su definirali na\u010din na koji su umjetnici, za razliku od \u0161kolovanih film-makera, koristili filmsku i video kameru. Njegovi rani radovi fokusirani isklju\u010divo na njega samoga i njegovo pona\u0161anje u atelieru, znatno su utjecali na kasnije generacije videoumjetnika i na ideju da videoumjetnost ima prvenstveno dvije karakteristike: da je definirana u polju \u00abintimnosti\u00bb i da se odvija \u00abu realnom vremenu\u00bb (real time). Iako naizgled operira u svojevrsnom vokabularu trivijalnosti, Naumanov rad, u bilo kojem mediju da je izveden, odlikuje se jedinstvenom spekulativno\u0161\u0107u i eti\u010dkim i politi\u010dkim promi\u0161ljanjem umjetnosti izvan polja estetskoga.<\/p>\n

Film \u00abMake me think\u00bb njema\u010dkog likovnog kriti\u010dara i redatelja H.F.Schwerfela sniman u New Yorku, Hamburgu, Zurichu, Stockholmu i Parizu, gledatelja suptilno vodi kroz univerzum Brucea Naumana, od njegovih lakonskih serija crte\u017ea i fotografija do agresivnih video instalacija poput \u00abClown Torture\u00bb, \u00abAnthro\/Socio\u00bb ili \u00abViolent Incident\u00bb. Daleko od klasi\u010dnog dokumentarca, ovaj film propituje i samu formu dokumentarnog filma, nude\u0107i gledatelju da sam otkrije put do Naumana, kroz svjedo\u010denja Joana Simona, Roberta Storra i Josepha Kosutha.<\/p>\n

Bruce Nauman ve\u0107 godinama \u017eivi u osami svoga ran\u010da u New Mexicu.<\/p>\n

Slobodne veze X, MM centar, Savska 25, 13.12. 2007. 21.00 sat<\/strong>
\n<\/a>PRIVATNA MITOLOGIJA MATHEW BARNEYA<\/strong>
\nfilm \u201cThe Order\u201duz uvod mr.sc. Leonide Kova\u010d<\/p>\n

\"theorder\"<\/a><\/p>\n

Ameri\u010dki umjetnik Matthew Barney (San Francisco, 1967) i njegov imaginarij utjelovljen u ciklusu CREMASTER (1994- 2002), vjerojatno je najglorificiraniji, najosporavaniji, najkontroverzniji umjetnik svoje generacije, ali i \u0161ire. U svojim ranim radovima, Barney se podvrgavao isku\u0161enjima tjelesne izdr\u017eljivosti poput veranja po zidovima i plafonu galerije bez odje\u0107e (Blind Perineum 1991.), bavio se pitanjima rodnog identiteta i atletike, \u0161to \u0107e i kasnije ostati u sredi\u0161tu njegovog umjetni\u010dkog promi\u0161ljanja. Od 1994. godine, Barney se u potpunosti posve\u0107uje CREMASTERU, seriji od pet dijelova. Svaki od njih sastoji se od filma, predmeta i knjige s originalnim filmskim stillovima te specifi\u010dnim simboli\u010dkim okru\u017ejem koje definira njihovu atmosferu, formalni izgled i sadr\u017eaj. Filmovi imaju narativnu strukturu, mada s malo dijaloga, u kojoj je sam Barney glavni protagonist s pripadaju\u0107om pratnjom rodno ambivalentnih vila, plesa\u010dica u janje\u0107oj odje\u0107i i drugim bizarnim likovima. Cjelokupno djelo nazvano je po mi\u0161i\u0107u cremaster, koji ima funkciju podizanja i spu\u0161tanja testisa pri senzaciji straha ili hladno\u0107e, a ujedno je odgovoran za razvoj spolnih organa u fetusnoj fazi. Kao takav, mo\u017ee se i\u0161\u010ditavati kao pro\u0161irena alegorija o procesu seksualne diferencijacije. Me\u0111utim, ovakvo \u010ditanje zasjenjeno je akumulacijom drugih referencija u svakom od dijelova, \u010dije porijeklo dolazi iz lokalne kulture, nedavne pop-historije ili Barneyeve osobne povijesti kako bi se stvorio vi\u0161eslojni mitolo\u0161ki narativ sa svojim vlastitim herojima, simbolima i ritualima.<\/p>\n

\"drawing-restraint\"<\/a><\/p>\n

U sklopu \u00abKiborgezije\u00bb, 13.12. 2007. u 21.00 sat, u MM centru zagreba\u010dkog SC-a, prikazujemo film \u00abThe Order\u00bb (dio Cremastera 3) te dokumentarac Bena Lewisa u kojemu BBC-ov novinar, ina\u010de povjesni\u010dar umjetnosti, poku\u0161ava razrije\u0161iti misteriju koja neprestano prati Matthewa Barneya i njegove opskurne radove. Uvodno predavanje odr\u017eat \u0107e mr.sc.Leonida Kova\u010d, vi\u0161a kustosica Muzeja suvremene umjetnosti.
\n\"restraint2\"<\/a><\/p>\n

Slobodne veze IX, MM centar, Savska 25<\/strong>
\n<\/a>THOMAS HIRSCHHORN, KUNSTKIOSK<\/strong><\/p>\n

film Coraly Suard<\/p>\n

(projekcija filma i diskusija u prisustvu autorice)<\/p>\n

Osmo izdanje ‘Slobodnih veza’ u MM centru zagreba\u010dkog SC-a, 06.11. u 20 sati, predstavlja francusku umjetnicu i redateljicu Coraly Suard i njezinu udrugu ARTFILMS. Cilj udruge je promoviranje suvremene umjetnosti putem audiovizualne podr\u0161ke stvaraju\u0107i kolekciju reprezentativnih filmova koji se bave suvremenom umjetni\u010dkim stvaranjem. Cilj joj je omogu\u0107iti susret izme\u0111u umjetnika i \u0161ire publike.
\n\"kunstkiosk\"<\/a>
\n\u201e Na\u0161 umjetni\u010dki anga\u017eman sastoji se od uklju\u010divanja u proces pribli\u017eavanja umjetnosti publici pri \u010demu se medij koristi kao operativno umjetni\u010dko polje. Manje nas zanima predstaviti umjetnika u njegovom atelieru, kao ograni\u010denom prostoru bez vanjskih utjecaja. Radije izabiremo prikazati umjetnika u aktivnoj stvarnosti.\u201c<\/p>\n

Coraly Suard govorit \u0107e o va\u017enosti dokumentiranja umjetni\u010dkog procesa pri \u010demu i sam dokument postaje relevantan umjetni\u010dki materijal. U sklopu prezentacije, bit \u0107e prikazan film KUNSTKIOSK koji se bavi projektom \u0161vicarskog umjetnika Thomasa Hirschhorna \u010diji je recentniji rad Privremeni muzej Albinet ve\u0107 prikazan kod nas.<\/p>\n

Thomas Hirschhorn je izme\u0111u 1999. i 2002. godine postavio i razvijao svoju instalaciju Kunstkioska na Univerzitetu za znanstvena istra\u017eivanja u Zurichu. Film prati grupu zaposlenika na Institutu Irchel, centru za neurobiolo\u0161ka istra\u017eivanja, suo\u010denih sa suvremenim umjetni\u010dkim djelom, odnosno s osam kioska posve\u0107enih velikim umjetnicima i piscima, koji su postavljani sukcesivno, jedan za drugim, u navedenom razdoblju. Kunstkiosk propituje mogu\u0107nost uspostavljanja i odr\u017eavanja veze na relaciji umjetni\u010dki rad- publika, koju u ovom slu\u010daju predstavljaju znanstvenici, neurobiolozi, i slu\u010dajni prolaznici.<\/p>\n

Coraly Suard \u017eivi i radi u Parizu. Poha\u0111ala je Akademiju likovnih umjetnosti, a od 1990. studirala videoumjetnost na Visokoj \u0161koli kinematografije (ESEC). Osnovala je ARTFILMS 1999. godine.<\/p>\n

Slobodne veze VIII, MM centar, Savska 25, 13.12. 2007. 21.00 sat<\/strong>
\n<\/a>SANTIAGO SIERRA : ART SAFARI BENA LEWISA
\ndokumentarac (ARTE, 2004)<\/strong>
\ndokumentacija kolektivne umjetni\u010dke akcije, 2002.<\/p>\n

U prvom dijelu predstavit \u0107emo Santiaga Sierru, \u0161panjolskog umjetnika koji slovi za jednog od najradikalnijih \u017eivu\u0107ih umjetnika. Njegova umjetni\u010dka strategija obuhva\u0107a translatiranje eksploatacijskih odnosa unutar globalne ekonomije u prostor galerije – bilo da pla\u0107a narko-ovisnike drogom po njihovom izboru kako bi im istetovirao crtu preko le\u0111a, bilo da unajmljuje imigrante afri\u010dkog porijekla da kopaju ogromnu land art skulpturu u \u0160panjolskoj ili da puni blatom muzej u Njema\u010dkoj. Sierra je mi\u0161ljenja da je svijet umjetnosti korumpiran kao i sam svijet kapitalizma u kojemu opstaje.<\/p>\n

U filmu ARTE produkcije, Ben Lewis slijedi Sierru od Hanovera do Dubaija kako bi poku\u0161ao saznati kako umjetnik uspijeva pro\u0107i neka\u017enjeno nakon tako kontroverznih umjetni\u010dkih akcija koje poduzima. Da li je to zbog njegova rigoroznog minimalizma, popularnosti anti-kapitalisti\u010dkih stavova kod kustosa ili se radi o ne\u010demu sasvim drugom? Ovaj film nagla\u0161avnog autora Bena Lewisa predstavlja letimi\u010dni uvid u rad samog Sierre, ali i ironizira \u010ditav art sustav kretivnog se grani\u010dnimnim linijama izme\u0111u humora i groteske.
\n<\/a><\/p>\n

FRANCIS ALYS: WHEN FAITH MOVES THE MOUNTAINS<\/strong><\/p>\n

\"veze7\"<\/a>
\n2002. godine grupa od oko petstotinjak volontera formirala je liniju na vrhu jedne masivne pje\u0161\u010dane dune u nenaseljenom dijelu predgra\u0111a peruanskog glavnog grada Lime. Ta je aktivna ljudska snaga tijekom par sati pomicala pijesak s njegove originalne lokacije, poku\u0161avaju\u0107i pomaknuti samu dunu. Akcija, koja mo\u017ee zvu\u010dati sizifovskom, zapravo je umjetni\u010dki projekt Francisa Al\u00ffsa, flaneura (nomada) suvremenog umjetni\u010dkog svijeta; belgijskog umjetnika, koji ve\u0107 godinama \u017eivi i radi u Mexico City-iju. Vjera koja pomi\u010de planine nije dokumentacija tipi\u010dnog land art projekta, jo\u0161 manje je rije\u010d o tradicionalnoj skulpturi, rije\u010d je o procesu, koji se duboko upisao u kolektivnu memoriju samog grada Lime postav\u0161i tamo\u0161nji urbani mit, ali i o preispitivanjima granica umjetnosti, tr\u017ei\u0161ta i prostitucije rada te pitanje vjere.<\/p>\n

>>>Slobodne veze VII, MM centar, Savska 25, 24.05.(\u010detvrtak) u 20.00 sati<\/strong><\/p>\n

<\/a>JEREMY DELLER : BITKA KOD ORGREAVEA<\/strong>
\ndokumentarni film, 62’37.<\/p>\n

\"veze5\"<\/a>
\nRad Jeremy Dellera, inscenacija je povijesnog doga\u0111aja iz 1984., to\u010dnije 17. lipnja 1984. kada je do\u0161lo do kulminacije sukoba izme\u0111u rudara i policije, posljedica jednogodi\u0161njeg \u0161trajka Nacionalnog sindikata rudara u Engleskoj. Radilo se o doga\u0111aju koji je uzdrmao \u010ditavu Englesku.<\/p>\n

U Bitci kod Orgreave se dramati\u010dni originalni stillovi sukoba iz 1984. izmjenjuju s novonastalim materijalom. Radi se o novoj kontekstualizaciji i kolektivnom utjelovljenju jednog povijesnog doga\u0111aja koje otvara pitanje vi\u0161estrukosti pogleda, kolektivne memorije i propitkuje \u010din medijskog bilje\u017eenja, te aktivira suvremenost i kulturalni zna\u010daj tog doga\u0111aja.<\/p>\n

Bitka kod Orgreave dio je umjetni\u010dke strategije Jeremy Dellera(1966), engleskog umjetnika, koji se vrlo \u010desto bavi pitanjima repeticije pro\u0161losti (kolektivnog zna\u010daja, ali i one individualne), \u0161to nerijetko uklju\u010duje kolektivne anga\u017emane statista i entuzijasta, te veliku produkciju. Takav prakti\u010dni odnos ka ba\u0161tini (jedanput je niti jedanput) prili\u010dno je svojstven engleskoj kulturi gdje postoje festivali povijesnih inscenacija, te je rad sam po sebi vrlo zanimljiv kulturalni prenositelj. Deller je nedavno pokrenuo i Folk Arhiv, projekt koji istra\u017euje stanje suvremene folk(narodne) umjetnosti u Velikoj Britaniji.<\/p>\n

Bitka je snimana pod re\u017eijskom palicom Mike Figgisa (Leaving Las Vegas), za Artangel Media i Channel 4 (televizijsku distribuciju), te je pro\u0161la put mnogih izlo\u017ebenih mjesta diljem Europe i svijeta.<\/p>\n

Slobodne veze VI, MM centar, Savska 25, \u010detvrtak, 15.05.2007. 20 sati<\/strong><\/p>\n

<\/a>URSULA BIEMANN: PERFORMING THE BORDER<\/strong>
\nvideo esej, 1999.,45′ Ursula Biemann & Angela Sanders, Europlex, video, 2003., 20′<\/p>\n

\"veze8\"<\/a>
\nKroz pamfletarni anga\u017eman, hranjen ameri\u010dkim aktivisti\u010dkim videom osamdesetih i europskom \u0161kolom filmskog esejizma, \u0161vicarska teoreti\u010darka i vizualna umjetnica Ursula Biemann kriti\u010dki artikulira rodne konstrukcije i migracijske regulacije u primjerima svakodnevnice post-urbanih zona ju\u017enoeuropske granice ka Africi (Europlex) i meksi\u010dke grancie ka sjevernoj Americi. (Izvo\u0111enje granice).<\/p>\n

Ursula Biemann (1955), vizualna umjetnica, teoreti\u010darka i profesorica na Akademijama u \u017denevi i Zurichu s prebivali\u0161tem u Zurichu autorica je velikog broja aktivisti\u010dkih video radova kao \u0161to su Performing the Border (1999), Dosjei Crno more (2003-2005), ali i knjiga Been there and back to nowhere: Gender in Transnational Spaces i Geography and the Politics of Mobility.<\/p>\n

Biemann gradi strategije otpora, kako onog vizualnog, koji promi\u0161lja strategije prikazivanja i onog \u0161to prikazujemo, tako onog vezanog uz geografske odre\u0111enosti. Biemann u svojim radovima prikazuje translokalne egzistencije, te svjedo\u010di o politikama mobiliteta i ograni\u010denja u tehnolo\u0161kom, pravnom i ideolo\u0161kom smislu, ali i o formama otpora, nadila\u017eenja tih istih.<\/p>\n

>>>Slobodne veze V, MM centar, Savska 25, 29.03.2007. 19.30 sati<\/strong><\/p>\n

<\/a>THOMAS HIRSCHHORN: MUSEE PRECAIRE ALBINET<\/strong><\/p>\n

\u00abJe ne fais pas de l’art politique, je fais de l’art politiquement.\u00bb<\/p>\n

(Ja ne stvaram politi\u010dku umjetnost, ja stvaram umjetnost politi\u010dki\u00bb)<\/p>\n

PRIVREMENI MUZEJ ALBINET<\/p>\n

\"precaire\"<\/a>
\nU okviru 11. smotre sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu, u suradnji s Akademijom likovne umjetnosti, \u201eSlobodne veze\u201c jo\u0161 jednom predstavljaju dokumentarni film \u201eMirni dani u Muzeju Albinet\u201c koji prati projekt umjetnika Thomasa Hirschhorna.<\/p>\n

Thomas Hirschhorn, porijeklom \u0160vicarac, ve\u0107 dugo vremena \u017eivi i radi u Francuskoj. Prisutan je na svim najva\u017enijim umjetni\u010dkim smotrama: od venecijanskog bijenala do pari\u0161kog Palais de Tokyo, od Berlina do New Yorka. Hirschhorn (g)radi svoje za\u010dudne projekte, skulpture, gra\u0111evine, od ne-trajnih materijala, uz uklju\u010denje lokalne zajednice, stvaraju\u0107i me\u0111uprostor izme\u0111u realnosti i utopije.<\/p>\n

Njegov rad iz 2004. godine imena \u00abPrivremeni muzej Albinet\u00bb bit \u0107e jo\u0161 jednom predstavljen u Zagrebu, u MM centru u \u010detvrtak, 29.03. 2007. u 19.30 sati projekcijom dokumentarnog filma koji prati tijek ovog jedinstvenog umjetni\u010dkog projekta.<\/p>\n

Musee Precaire Albinet je privremeni muzej koji je podignut u jednom pari\u0161kom predgra\u0111u (Aubervilliers) poznatom po izrazito raznolikom stanovni\u0161tvu, uglavnom afri\u010dkim doseljenicima. Problem njihove integracije je konstantno prisutan, a kulminaciju je do\u017eivio u studenom 2005. godine, kada je i ovo predgra\u0111e bilo popri\u0161te \u017eestokih sukoba izme\u0111u stanovnika \u00abcitea\u00bb i policije.<\/p>\n

Po Hirschhornovoj ideji, a uz podr\u0161ku \u00abCentra Georges Pompidou\u00bb te \u00abLes Laboratoires d’Aubervilliers\u00bb, lokalna omladina je vlastitim snagama podigla muzej od drva, selotejpa i drugih ne-trajnih materijala, da bi se potom u njemu izlagala originalna djela posu\u0111ena iz fundusa Beaubourga (Duchamp, Malevitch, Dali, Beuys, Mondrian, Kandinsky, Leger, Warhol, Le Cobusier), osam tjedana. Svaki tjedan posve\u0107en je jednom od ovih umjetnika, a uz slu\u017ebeno otvorenje organizirane su radionice, rasprave, konferencije, zajedni\u010dke ve\u010dere, dru\u017eenja itd.<\/p>\n

Umjetnik \u0107e re\u0107i da je \u00abovaj projekt zasnovan na ljubavi prema umjetnosti i \u017eelji da se ona u\u010dini dostupnom ljudima koji, iz poglavito socijalnih, ekonomskih ili kulturalnih razloga, nemaju pristup umjetnosti.\u00bb Tako\u0111er, treba istaknuti jo\u0161 jednu va\u017enu odrednicu Hirschhornova projekta. Naime, on se udaljava od tradicionalne predod\u017ebe \u00abdemokratizacije kulture\u00bb (barem onako kako je shva\u0107ena u Francuskoj). Ovdje se ne \u017eeli privu\u0107i \u0161to ve\u0107i broj ljudi u muzej na temelju ideje da umjetnost mo\u017ee konstituirati i osna\u017eiti dru\u0161tvene veze. \u017deli se posti\u0107i da umjetnost egzistira izvan prostora koji su za nju tradicionalno rezervirani djeluju\u0107i lokal(izira)no, u ovom slu\u010daju-u pari\u0161kom predgra\u0111u, u \u00abproblemati\u010dnom\u00bb kvartu. Uz osobno uvjerenje (umjetnika) da ukoliko umjetnost i ne mo\u017ee promijeniti \u017eivot, ipak ima sposobnost da taj \u017eivot \u00abskrene\u00bb nude\u0107i mogu\u0107nost da udalji svijet koji ga okru\u017euje. Bilo bi uzaludno nijekati utopiju jednog ovakvog projekta, ali je isto tako nedopustivo misliti da utopija danas nema vi\u0161e svoju vrijednost ili da je izgubila smisao, mada je stjerana u kut vrijednostima koje name\u0107e sveprisutna \u00abkomercijalna kultura\u00bb.<\/p>\n

Film Coralie Suard \u00abMirni dani u Muzeju Albinet\u00bb jest i pri\u010da za sebe. Osim \u0161to vjerno prati doga\u0111aje vezane uz realizaciju projekta T.Hirschhorna, daje nam aktualnu sliku Francuske danas. U dosegu pari\u0161kog metroa, na rubu grada, veliki broj ljudi, uglavnom emigranata, vodi \u017eivot sasvim druga\u010diji od svega onoga \u0161to uklju\u010duje \u00abuobi\u010dajena predod\u017eba\u00bb Pariza. Film je uvod u svojevrsnu sociolo\u0161ku studiju o \u017eivotu pari\u0161kog predgra\u0111a.<\/p>\n

>>>Slobodne veze IV, MM centar, Savska 25, \u010detvrtak, 22.03.2007. 19.30 sati
\n<\/strong><\/p>\n

<\/a>DOUGLAS GORDON\/PHILIPPE PARRENO
\nZIDANE – PORTRET ZA 21. STOLJE\u0106A<\/strong><\/p>\n

\"veze2\"<\/a>
\nTre\u0107e izdanje \u00abSlobodnih veza\u00bb u MM centru zagreba\u010dkog SC-a, 22.03. u 19.30 sati, predstavlja dvojicu video umjetnika koji su udru\u017eili snage kako bi napravili jedan od najatraktivnijih filmova o nogometu i oko nogometa, stavljaju\u0107i fokus na ikonu na\u0161eg vremena, Zinedinea Zidanea.<\/p>\n

\u0160kotski umjetnik, Douglas Gordon (Glasgow, 1966), u posljednjih desetak godina bavi se egzistencijalnim temama krivnje i straha, ljubavi i smrti, te pitanjima sje\u0107anja i konceptualizacijom pogleda. Istra\u017euju\u0107i odmake u percepciji i na\u0161 psiholo\u0161ki odnos prema pokretnoj slici, \u0161to je ponajvi\u0161e prisutno u njegovim filmskim instalacijama (Feature Film, 24 Hour Psycho) i fotografijama (Divided Self I,II), pretvara ta ultimativna pitanja u jezgrovite iskaze i iznena\u0111uju\u0107e geste.<\/p>\n

Philippe Parreno (Oran, 1964), francuski je umjetnik al\u017eirskog podrijetla \u010diji je osnovni interes usmjeren na propitivanje prirode same slike i vidova te na\u010dina reprezentacije. Njegov umjetni\u010dki postupak sastoji se u preispitivanju narativnih procedura te nerijetko svoje vi\u0161estruke instalacije uklapa u cjelovite i vrlo originalne tematske prezentacijske formate (kao npr izlo\u017eba Alien Seasons,.u Muzeju moderne umjetnosti grada Pariza, 2002).<\/p>\n

Rezultat partnerstva Gordon-Parreno devedesetominutni je film, sniman u realnom vremenu, u kojemu sedamnaest kamera prati jednog jedinog igra\u010da na nogometnom terenu, Zinedinea Zidana, tijekom utakmice izme\u0111u Real Madrida i Villareala, 23. travnja 2005. Uz glazbenu podlogu \u0161kotske grupe Mogwai i glasa samog Zidanea koji u \u00aboffu\u00bb istovremeno evocira sje\u0107anja sa svojih utakmica, film predstavlja za\u010dudnu studiju pojedinca, sporta\u0161a, ikone, pop-figure, heroja dvadeset i prvog stolje\u0107a.<\/p>\n

>>>Slobodne veze III, MM centar, Savska 25, \u010detvrtak, 08.03.2007. 19.30 sati<\/strong>
\n<\/a>RELACIJSKI MODELI: SOPHIE CALLE+MAURIZIO CATTELAN<\/strong><\/p>\n

\"calle\"<\/a><\/p>\n

Drugo izdanje \u00abSlobodnih veza\u00bb u MM centru zagreba\u010dkog SC-a, 08.03. u 19.30 sati, predstavlja dvoje umjetnika \u010diji se radovi nalaze u svim relevantnim svjetskim kolekcijama suvremene umjetnosti, ali ujedno imaju status svojevrsne \u00abzlo\u010deste djece art scene\u00bb. Iako na njoj prisutni ve\u0107 godinama, Maurizio Cattelan i Sophie Calle ne prestaju provocirati, bilo podrivaju\u0107i cjelokupni art sistem \u010diji su neizostavni dio, bilo pomi\u010du\u0107i relacijske modele, dopu\u0161taju\u0107i si ponekad i brutalnu invaziju u prostor tu\u0111e intime, te ukazuju\u0107i na apsurd istoimenih modela i prikaza.<\/p>\n

\"veze4\"<\/a><\/p>\n

\"pope\"<\/a>Talijanski umjetnik Maurizio Cattelan (1960, Padova) upravo kroz umjetnost nastoji uzdrmati pravila na kojima le\u017ei sigurnost same realnosti, dekonstruirati dru\u0161tvenu i tr\u017ei\u0161nu fascinaciju slikovnim. Papa koji le\u017ei na podu jer ga je pogodio meteor (La nona ora), Hitler-adolescent u molitvi (Him), vjeverica koja je upravo po\u010dinila samoubojstvo (Bidibidobidiboo) neki su od Cattelanovih likova i prikaza, karikaturalni i tragi\u010dni u isto vrijeme, fascinantni u svojoj okrutnosti. Kra\u0111om op\u0107e poznatih lica dvadesetog stolje\u0107a, on ukazuje na polisemi\u010dnost slike, ali i \u0161okira svojim post-pop vizualnim otklonima i promjenama statusa.<\/p>\n

\"veze3\"<\/a>Francuskinja Sophie Calle (1953, Pariz) zadnjih dvadeset godina i vi\u0161e zakupljena je zamu\u0107ivanjem granica izme\u0111u privatnog i javnog u svakodnevnom \u017eivotu te deregulacijama pojma bliskosti. Slu\u017ee\u0107i se uglavnom fotografijom i tekstom kao svojim medijima i nepoznatim ljudima koju uvu\u010deni u njezina pravila igre funkcioniraju vi\u0161e kao statisti, nego subjekti, Calle pristupa svome radu pomalo poput detektiva. Ona propituje modalitete dru\u0161tvenih odnosa, igraju\u0107i se iskustvom promatranja i bivaju\u0107i objektom promatranja, mije\u0161aju\u0107i fikciju i realnost, pomi\u010du\u0107i granice onoga \u0161to se \u010desto smatra privatno\u0161\u0107u, ali i indirektno razotkrivaju\u0107i svojevrsnu dru\u0161tvenu fascinaciju tu\u0111om intimom.<\/p>\n

Portreti umjetnika, ovoga puta, bit \u0107e predstavljeni dokumentarnim filmom, autora Bena Lewisa, u produkciji ARTE televizije (2004-2006). Uvod i kratko predavanje \u0107e odr\u017eati povjesni\u010darka umjetnosti Ivana Me\u0161trov.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

SLOBODNE VEZE: SUVREMENE UMJETNI\u010cKE PRAKSE NA ME\u0110UNARODNOJ SCENI DANAS niz je prezentacija i predavanja, koji naj\u0161iroj javnosti nastoji pribli\u017eiti relevantnu umjetni\u010dku produkciju, odnosno umjetnike koji su obilje\u017eili ili jo\u0161 uvijek odre\u0111uju kretanja u podru\u010dju suvremene umjetnosti. Balansiraju\u0107i izme\u0111u dvaju pristupa, predstavljanjem umjetnika koji gotovo \u010dine umjetni\u010dki star sistem i onih koji su protagonisti tzv \u201cemerging … Continue reading “slobodne veze”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":22,"menu_order":21,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-119","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/blog.alu.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/119","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/blog.alu.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/blog.alu.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blog.alu.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blog.alu.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=119"}],"version-history":[{"count":26,"href":"https:\/\/blog.alu.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/119\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2886,"href":"https:\/\/blog.alu.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/119\/revisions\/2886"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/blog.alu.hr\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/pages\/22"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/blog.alu.hr\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=119"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}